Postoji jedna konstantna likovna tema u osnovnoškolskom programu i vezana je za datum smrti Svetog Save, spskog princa, monaha,književnika, diplomate i prvog arhiepiskopa autokefalne Srpske pravoslavne crkve.
Najčešće ljudi budu iznenađeni kada se nađu u situaciji da se od njih traži da nešto nacrtaju. A upravo to se dešava u dnevnoj bolnici utorkom na art terapiji. Mnogi se bune, saopštavaju da ne vole da crtaju, da to nisu radili od osnovne škole, da nisu talentovani itd. Neki ne prevaziđu te otpore do kraja tretmana. Veći deo se ipak izbori sa svojim strahovima,postepeno se opuštaju, počnu da se igraju sa praznim papirom, ponuđenim sredstvima, uobličavajući svoje ideje kroz vizuelne simbole. I tada nalazimo neke drugačije puteve u njihove unutrašnje svetove, u načine na koje razmišljaju, kako opažaju i doživljavaju sebe, druge, svet oko sebe… Veoma često i oni sami na drugačiji način spoznaju svoje probleme , ponašanja, motivaciju. Upravo čuđenje ih natera da se izmeste iz svoje zone komfora, da promene ugao gledanja, a oslobađanje drugačijeg načina izražavanja dozvoljava da primene korisniji pristup rešavanju problema.
.
Jedna od čestih odbrana je prihvatanje na manifestnom nivou onoga što se od njih traži, ali izbegavanje da se pruži nešto lično (precrtavanje, donošenje gotovih radova, unapred pripremanje šta će se nacrtati).
Neki nemaju uvid u svoje emocije, te beže u apstraktno, intelektualizaciju i udaljavanje od praktičnih problema i bolnih osećanja, što privremeno može smanjiti napetost ali ne doprinosi rešavanju konflikata.
Dešava se da neki ljudi suočeni sa stresom kome nisu dorasli izbegavaju neprijatnost tako što se vrate stepenicu unazad, ponašaju se detinjasto i odbijaju da preuzmu odgovornost , postaju zavisni od drugih.
Ponekad se koriste mehanizmi idealizacije, ulepšavanja svega i negiranja onoga što im smeta jer nedostaje tolerancija na neprijatnost.
Kada se prepoznaju otpori i na pravi način rastumače, prelazimo na probleme koji ih opterećuju. Tada se dolazi do prorađivanja stresova, potisnutih trauma, isplivavanja nerešenih konflikata.
Nekada tema bude i košmaran ili nerazumljiv san. A kako je i za crtež i za san zajedničko vizuelno predstavljanje, a oba su jednim delom produkti nesvesnog, uvek se može uočiti kreativni deo kojim nesvesno pacijenti sami sebe ohrabruju. Često se prepozna potencijal za prevazilaženje kriza, snage, vrednosti, jake strane.
A kako jedna slika vredi više od hiljadu reči, ono što se vidi i što su sami stvorili ima neprocenjivu vrednost u procesu promene.
BORIS DEHELJAN
NATO bombing of FR Yugoslavia
GORAN STOJČETOVIĆ / HALLE SAINT PIERRE
Serbie : l’art brut, exploration en profondeur de la psyché
JOŠ NE SVIĆE RUJNA ZORA
2014 - Crafted By Art Brut Inside Team