Za vreme hospitalizacije koja je trajala skoro mesec dana, na psihijatriji, imala sam samo papire i olovke, te sam tako počela, da bih ubila vreme da puno detaljišem crtajući.. počeli su da me interesuju unutrašnji organi čoveka pa sam i nakon hospitalizacije koja me je valjda suočila sa samom sobom, nastavila u tom smeru. Puno boja, još više detalja, tela koja sada crtam su uglavnom ‘rascepana”, ogoljena, vide im se svi unutrašnji organi, a neretko dodam još nešto , recimo, neočekivano u sav taj skup šarenih reproduktivnih organa, na primer oko ili šta već.
Osecaj je oslobađajući, a na jednom crtežu radim danima. Fokusira me i smiruje, mislim da sam našla sebe, izgovoreno 10000 puta, ali ovaj put mislim da je to – to.
Imam još milion ideja, a nadam se i toliko dana života da sve to prebacim na papir. Valjda me je taj nadzor lekara, napad hipomanije i sve burno što mi se izdešavalo inspirisalo da počnem da slikam baš to o čemu pišem jer sam bila pod okom lekara, te sam onda počela da crtam svoju unutrašnjost.
Autor: Čila Šimurda
Your email address will not be published. Required fields are marked *
BORIS DEHELJAN
NATO bombing of FR Yugoslavia
GORAN STOJČETOVIĆ / HALLE SAINT PIERRE
Serbie : l’art brut, exploration en profondeur de la psyché
JOŠ NE SVIĆE RUJNA ZORA
2014 - Crafted By Art Brut Inside Team